Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.


PROPOVIJEDI

 

Postojanost
(12.11.2017., Berković Danijel)

Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem očišćenih od zle savjesti i tijela oprana čistom vodom.
Čuvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obećanje.
Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.
(Hebr 10: 22, 23, 36)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 52-2017.mp3

 

 
Ideali drastanja
(05.11.2017., Berković Danijel)

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?
On dozove dijete, postavi ga posred njih
i reče: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.
(Mt 18: 1-4)

Tada mu doniješe dječicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A učenici im branili.
Nato će im Isus: "Pustite dječicu i ne priječite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!
I položi ruke na njih pa krene odande.
(Mt 19: 13-15)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 51-2017.mp3
 
 
 
Čovjek, kruna Božjeg stvaranja
(29.10.2017., Nešić Antonio)

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade
u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;
i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
(Iv 1: 1-5)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 50-2017.mp3
 
 

Cijena čovjeka
(22.10.2017., Vatroslav Župančić)

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.
(Ps 139: 13, 14a)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 49-2017.mp3

 

 

Pazite na sebe, zbog bližnjega
(15.10.2017., Berković Danijel)

Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,
ispunite me radošću: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;
nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;
ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!
(Fil 2: 2-4)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 48-2017.mp3

 

 

Prepoznati vrijeme Božje promjene
(08.10.2017., Berković Danijel)

Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.
Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.
Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću.
Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina.
Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje.
Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.
Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom -
svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati.
Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao.
Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

(1. Kor 3: 6-15)

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog.

(Prop 3: 1,2 )

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 47-2017.mp3

 

 

Trajno hodočašće
(24.09.2017., Žunić Petar)

Nakon četrdeset dana vrate se iz zemlje koju su izviđali.
Odu k Mojsiju i Aronu i svoj izraelskoj zajednici u Kadeš, u Paranskoj pustinji. Podnesu njima i svoj zajednici izvještaj, a onda im pokažu plodove zemlje.
Izvijeste ga oni: "Išli smo u zemlju u koju si nas poslao. Zaista njome teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova.
Ali je jak narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. A vidjesmo ondje i potomke Anakove.
Amalečani borave u negepskom kraju: Hetiti, Jebusejci i Amorejci žive u brdu; a Kanaanci se nalaze uz more i duž Jordana.
Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: "Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!
Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: "Ne možemo ići na onaj narod jer je jači od nas.
I počnu ozloglašivati Izraelcima zemlju koju su izviđali: "Zemlja kroz koju smo prošli da je izvidimo zemlja je što proždire svoje stanovništvo. Sav narod što ga u njoj vidjesmo ljudi su krupna stasa.
Vidjesmo ondje i divove - Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima.
Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše.
Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sreće da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji!
Zašto nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od mača a žene naše i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!
Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!
Mojsije i Aron padoše ničice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom.
A Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu među onima što su izviđali zemlju, razderaše svoju odjeću.
Zatim rekoše svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo prošli da je istražimo izvanredno je dobra.
Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu će nas zemlju dovesti i dat će nam je. To je zemlja u kojoj teče med i mlijeko.
Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zaštite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"
I dok je sva zajednica već mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u Šatoru sastanka svima sinovima Izraelovim.
Tada reče Mojsiju: "Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?
Udarit ću ih pomorom i istrijebiti, a od tebe ću učiniti narod veći i moćniji od njega.
Onda Mojsije reče Jahvi: "Egipćani su shvatili da si ti, svojom moći, izveo ovaj narod između njih.
Oni su to kazali žiteljima one zemlje. Već su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se očituješ licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stojiš nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obnoć u stupu od ognja ideš pred njima.
Zato, ako pobiješ ovaj narod kao jednoga čovjeka, narodi koji su čuli glas o tebi reći će:
`Jahve je bio nemoćan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obećao, i zato ih je poubijao u pustinji.`
Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavši:
`Jahve je spor na srdžbu, a bogat milosrđem; podnosi opačinu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekažnjena, nego opačinu otaca kažnjava na djeci do trećega i četvrtog koljena.`
Oprosti krivnju ovome narodu po veličini svoga milosrđa, kao što si vodio ovaj narod od Egipta dovde.
"Opraštam po riječi tvojoj", reče Jahve.
"Ali ipak, tako ja živ bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja,
ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja što sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskušavali već deset puta ne hoteći poslušati moj glas,
neće vidjeti zemlje što sam je pod zakletvom obećao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru neće je vidjeti.
A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh i jer mi bijaše poslušan, njega ću ja dovesti u zemlju u koju je išao i njegovi će je potomci zaposjesti! Neka Amalečani i Kanaanci samo ostanu u dolini.
Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora.
Još reče Jahve Mojsiju i Aronu:
"Dokle će ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? Čuo sam tužbe što ih Izraelci na me dižu.
Kaži im: Tako ja živ bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje uši govorili, tako ću vam i učiniti.
U ovoj pustinji popadat će vaša mrtva tijela: svih vas koji ste ubilježeni u bilo koji vaš popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene.
Nećete ući u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Jošue, sina Nunova.
A vašu djecu, o kojoj kažete da bi postala roblje, njih ću uvesti da nastane zemlju što ste je vi prezreli.
A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji!
Vaši sinovi neka lutaju pustinjom četrdeset godina, neka trpe zbog vaše nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji.
Prema broju dana u koje ste istraživali zemlju - dana četrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispaštajte svoje opačine četrdeset godina. Iskusite što znači mene napustiti.
Ja, Jahve, to kažem: tako ću postupiti s ovom opakom zajednicom što se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka završi! Tu neka izgine.
A oni ljudi koje Mojsije bijaše poslao da istraže zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglašujući zemlju;
oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom.
Od onih ljudi koji su išli da istraže zemlju ostadoše na životu jedino Jošua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov.
Kad je Mojsije prenio te riječi svim Izraelcima, narod se uvelike ražalosti.
I uranivši ujutro počnu se uspinjati na vrh brda govoreći. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgriješili.
A Mojsije rekne: "Zašto kršite zapovijed Jahvinu? Nećete uspjeti.
Ne penjite se, da vas ne potuku vaši neprijatelji, jer Jahve nije među vama.
Ta ondje se pred vama nalaze Amalečani i Kanaanci te ćete od mača pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve neće biti s vama.
Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Kovčeg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora.
Amalečani i Kanaanci koji su živjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i rasprše ih sve do Horme.
(Br 13:25 - 14:45)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 45-2017.mp3

 
 

Prepusti Bogu s vjerom
(17.09.2017., Berković Danijel)

Počuj mi, Bože, molitvu, ne krij se molbi mojoj:
obazri se na me i usliši me! Mučim se u svojoj tjeskobi,
Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade.
Užas me i trepet hvata, groza me obuze.
Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpočinem!
Daleko, daleko bih letio,
A ja ću Boga prizvati, i Jahve će me spasiti.
(Ps 55: 2, 3, 5-7, 8a, 17)

Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
(Ps 39: 2a, 3, 4, 8)

Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca!
Prepusti Jahvi putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi.
Smiri se pred Jahvom i njemu se nadaj, ne žesti se na onog koji ima sreće,
Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš.
(Ps 37: 4, 5, 7a, 8)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 44-2017.mp3

 

 

Strpljenje
(10.09.2017., Nešić Antonio)

Bili su zajedno Simon Petar i Toma, koji se zove Blizanac, i Natanael, koji je bio iz Kane galilejske, i sinovi Zebedejevi, i druga dvojica od učenika njegovih.
Reče im Simon Petar: "Idem da hvatam ribe." Rekoše mu: "Idemo i ml s tobom. Izađoše i uđoše u lađicu; ali onu noć ne uhvatiše ništa.
A kad bi jutro, stajao je Isus na obali; ali učenici ne poznaše, da je Isus.
Tada im reče Isus: "Djeco, imate li što za jelo?" odgovoriše mu: "Nemamo."
A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađice, i naći ćete." Onda baciše, i već je nijesu mogli vući od mnoštva riba.
Tada učenik onaj, koga je ljubio Isus, reče Petru: "Gospodin je!" A Simon Petar kad je čuo da je Gospodin, baci na se košulju - jer je bio go - i skoči u more.
Drugi učenici dođoše na lađici, jer nijesu bili daleko od zemlje, nego oko dvjesta lakata, a vukli su mrežu s ribama.
A kad izađoše na zemlju, vidješe žeravicu postavljenu, i ribu na njoj, i kruh.
Isus im reče: "Donesite od riba, što ih sad uhvatiste!"
Ode Simon Petar i izvuče na zemlju mrežu, punu velikih riba sto i pedeset i tri; i premda ih je bilo toliko, mreža se nije prodrla.
Isus im reče: "Dođite, objedujte!" I ni jedan se od učenika ne usudi da ga upita: "Tko si ti?" Znali su, da je Gospodin.
(Iv 21: 1-12)

Propovijed možete preslušati na linku: propovijed 43-2017.mp3

 

 

Bog govori, da li slušaš?
(03.09.2017, Berković Danijel)

Jedini ja, Daniel, gledah ovo viđenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju.
Ostadoh sam gledajući to veliko viđenje; onemoćah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.
Začuh glas njegovih riječi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.
I gle: ruka me dotače i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove.
On mi reče: "Daniele, miljeniče, pripazi na riječi koje ću ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reče, a ja ustadoh dršćući.
I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane i ja sam došao zbog tvojih riječi.
(Dn 10: 7-12)

Pošto mi to reče, ja oborih pogled na zemlju, bez riječi.
I gle: onaj, sličan sinu čovječjem dotače se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viđenja obuzeše me tjeskobe i onemoćah.
I kako će sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoćah i dah me ostavi?
Tada me se opet dotače onaj što bijaše kao čovjek te me okrijepi.
On reče: "Ne boj se, miljeniče! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!
(Dn 10: 15-19)

Propovijed možete preslušati na linku:  propovijed 42-2017.mp3