Otvorena vrata
Ja sam vrata.Tko uđe kroza me, spasit će se. Ivan 10:9
Nije bilo kraja dugom redu pred blagajnom na kolodvoru. Moj vlak samo što nije stigao, nisam ga smio propustiti: taj susret je bio previše bitan za mene. Napokon je došao moj red. Kada sam dobio kartu, vlak je već dulje stajao na peronu. Potrčao sam što god sam brže mogao, ali penjući se po stepenicama, začuo sam zvuk zatvaranja vrata. Bez daha sam gledao vagone kako su sporo prolazili predamnom. Začudio sam se kad sam ugledao jedna otvorena vrata. Počeo sam trčati i napokon sam uspio uskočiti u vlak. Čim sam ušao, vrata se zatvoriše iza mene, a pored njih stajao je čovjek držeći se za rukohvat. Sav zadihan, zahvalio sam mu se što je vrata držao otvorenima.
Čovjek me pogleda i izusti: "Ma kakvi, vrata se nisu zatvarala, a ja sam ih na sve načine pokušavao zatvoriti." Tada zahvalih Bogu i sjetih se Isusove izjave: "Ovo govori Sveti,Istiniti; onaj koji ima "Davidov ključ"; onaj koji otvori - i nitko ne zatvori; onaj koji zatvori - i nitko ne otvori: Poznam tvoja djela. Gle, otvorio sam pred tobom vrata kojih nitko ne može zatvoriti jer si, unatoč svojoj maloj snazi, sačuvao moju riječ i nisi se odrekao moga imena." (Otkrivenje 3:7-8).
Bog je otvorio jedna vrata i za tebe, ne bi li želio ući?
Ulica zahvalnosti
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova. Psalam 103:2
"Odlučio sam, prodat ću ovu kuću!" Gospodin Valerio je već nekoliko godina živio sam i umorio se gledati uvijek ista četiri zida. Želio je kuću koja bi zadovoljila njegova očekivanja. To razdoblje njegovog života nije bilo baš najsjajnije, često je mrmljao i htio promijeniti okruženje.
Unajmio je agenciju za prodaju svoje kuće i provodio mnogo vremena listajući časopise s oglasima o prodaji kuća. Napokon mu "zapne za oko" jedan oglas. Pomisli: "Mora da je ta divna kuća, baš poput one koju ja tražim". Nakon dogovora s agencijom, ode pogledati kuću. Sa velikim iznenađenjem shvati da je kuća njegovih snova bila baš... njegova kuća!
Nezadovoljstvo je veliko zlo. Nismo zadovoljni onime što nam Bog daje, možda živimo u obilju i udobnostima, ali ne vidimo lijepe stvari koje nas okružuju; usmjeravamo pogled samo na ono što nemamo. Pogotovo ne primjećujemo ljude koji nas vole; ne razmišljamo da ljubav koju bi mogli pružiti drugima ima veću vrijednost od stvari. Bog je dobar prema svojoj djeci. Mi ne zaslužujemo ništa, ali On brine o nama. Prođimo kroz ulicu zahvalnosti ostavljajući pustinju nezadovoljstva.
Legalizam ili spasenje (Oliver Buljat)
O nerazumni Galaćani! Tko vas je začarao? Vas kojima je Krist bio kao naslikan pred očima. Želio bih znati jeste li primili Duha tako što ste se pridržavali Zakona ili tako što ste povjerovali u Poruku Evanđelja? Pa zar ste tako nerazumni da počinjući s Duhom sada završavate s tijelom? Jeste li uzalud toliko toga doživjeli? Ako je doista uzalud? A onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja zakona ili zbog prihvaćanja vjere? Gal 3:1-5
Pismo upozorava kršćane da ih đavo želi prožderati (1Pet 5:8). Vračanje je uvijek bilo njegovo glavno oružje. Ono u sebi uključuje manipulaciju, kontrolu i zastrašivanje kroz laganje i navođenje čovjeka da pokuša zadobiti pravednost kroz vlastita djela i napore. Prikrivanje Istine i stvarnosti Kristovog djela na križu i načina kako ta blagoslovljena stvarnost djeluje u životu vjernika glavni je cilj đavlovog pokušaja vračanja u životu vjernika.
Galaćani su primili blagoslovljeno spasenje, otkupljenje, posinjenje i svi su bili ispunjeni Svetim Duhom. Bili su puni ljubavi prema Isusu Kristu, Pavlu kao Kristovom apostolu i jedni prema drugima. To je bilo stoga jer su bili ispunjeni i vođeni Kristovim Duhom. Do Pavla su došle vijesti kako sada među njima postoje trzavice, nadimanja i počinju se sve više očitovati djela tjelesne, grešne naravi. Pomno ispitavši što se događalo u njegovoj odsutnosti Pavao postavlja ključno pitanje, a s tim i dijagnozu korjena svih njihovih problema:
Jeste li primili Svetog Duha vršenjem Mojsijevog Zakona ili vjerom u Poruku Evanđelja?
Miran usred oluje
Mir i obraćenje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Izaija 30:15
Odjednom je veliki dobermann zaskočio moju mačku, a ona je u zadnji tren uspjela pobjeći kroz prozor u prizemlju. Pas je lajao s druge strane ograde. Iako sam vjerovao da je mačka uspješno spašena, ona uopće nije izgledala sretno. Dobermann nikako nije mogao doći do nje, ali strah koji su utjerivali opasni očnjaci, natjerao je mačku da siđe sa prozora i pokuša pobjeći. U tom je trenu pas zgrabio mačku i ubio je. Mogli bismo reći da se mačka ponijela vrlo glupo.
Moramo priznati da je strah jako loš savjetnik, čak i za tako razumna bića poput nas. Čim pomislimo da bi se naš život mogao naći u opasnosti, lako izgubimo kontrolu. Smirenost ne bi trebala biti naša snaga samo u trenucima panike, već i tokom svakog najobičnijeg dana. Ali odakle izvući smirenost i radost u tako pomamnom društvu? Kako prolaziti razdoblja poteškoća bez očajavanja? Trebali bismo pronaći mirnu točku usred oluje, mirno svjetlo usred tame... nemoguće je pronaći sve to u nama ili u našem ljudskom prostoru.
Bog je taj koji nas poziva da pogledamo prema Njemu oslanjajući se s potpunim povjerenjem na Njegovu ljubav. Naša snaga ne može biti temeljena na samopoštovanju i samopouzdanju, ili na pozdanju u drugu osobu; već jedino na vjeri u svemogućeg Boga!
Hod u integritetu (Paul Trementozzi)
Izreke 19,1 i Psalam 25,21, Izreke 21,2
Integritet je puno više od raditi nešto ispravno, ono ima više veze sa stavom našeg srca nego sa našim djelima, ali utječe na naša djela. Integritet nije ni legalizam. Naše spasenje ne počiva na našim djelima već na djelu Isusa Krista. Stav našeg srca utječe na naša djela. Mi imamo integritet kada dozvolimo Kristu da kroz nas vodi druge k njemu. Svijet vrjednuje naša djela i postignuća, ali Krist vrjednuje stav našeg srca. Integritet nas poziva da svakodnevno slijedimo Isusa.
Integritet na primjeru Abrahama:
Izaija 51,1-2; Djela 7, 1-4 ; Galaćanima 3,8
Bog poziva Abrahama da ostavi sve, svoju zemlju obitelji i imanje „da izađe iz očinskog doma i zemlje“ (Postanak 12,1-9)
Abraham je polovično poslušao Božju zapovijed (Post 12,5), jer je poveo sa sobom sve svoje imanje i cijeli svoj očinski dom što ga je usporilo na putu. Pretpostavlja se da je krenuo na put s oko 2.500 ljudi.U Haranu je morao čekati da mu umre otac oko 5 god.. Je li to hod u integritetu?
Razgovor s Bogom! (autor nepoznat)
"Dakle, ti bi želio razgovarati sa mnom?" zapita Bog.
"Ako imaš vremena" rekoh.
Bog se nasmiješi."Moje je vrijeme vječnost. Što si me htio pitati?"
"Što te najviše iznenađuje kod ljudi?"
Bog odgovori:
"Što im je djetinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a potom bi željeli ponovo biti djeca.
Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što razmišljaju usko o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti.
Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli."
Bog me primi za ruku. Ostadosmo na trenutak u tišini.
Tada upitah: "Kao roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?"
Osmjehujući se, Bog odgovori:
"Da nauče da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti. Da nauče da nije najvrednije ono sto posjeduju, nego tko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro uspoređvati s drugima ... Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kojem najmanje treba. Da nauče kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi. Da nauče opraštati.... tako da sami opraštaju. Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreči niti pokazati. Da nauče, da se novcem može kupiti sve. Osim sreće i ljubavi. Da nauče da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjeti je različito. Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima ... a ipak ih voli. Da nauče kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami sebi opraštati."
Sedam smrtnih grijeha u razrješenju sukoba
1. Ustrajati na govoru o prošlosti
Umjesto razmatranja ponašanja u prošlosti kako bismo dokučili zašto smo se našli u trenutnoj situaciji, zaboravite ju. Razgovor o onome što se dogodilo samo budi negativne emocije i potiče sukob, umjesto da ga razriješi.
2. Pokušavati ‘popraviti’ emocije
Emocije su jednostavno rezultat naše interpretacije i odgovora na svijet koji nas okružuje.
Možemo kontrolirati naše ponašanje. Uglavnom ne možemo kontrolirati svoje emocije. A svakako ne možemo kontrolirati emocije drugih ljudi.
Kad pokušavamo popraviti emocije, utapamo se u razgovor o nečemu što ne možemo kontrolirati. Time se nađemo zarobljeni u spirali negativne komunikacije koja sukob samo produbljuje, a ne rješava.
Tko je živ? (mr. sc. Robert Bogešić)
Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje nego uskrsnu!... (Lk.24,5-6)
Svijet i čovječanstvo ispunjeni su nemirom i tamom beznađa, izgubljeni lutaju prostranstvima pohlepe, ljubomore, laži. Traže smisao, ljubav… traže život!
Gdje usmjeriti svoj pogled? Prema čemu ili prema kome? Da li prema nasilju, ratovima, otimačinama, strahovima, materijalnim bogatstvima, raspalim brakovima i obiteljima. Može li današnja politika, mogu li političari, političke stranke, političke ili gospodarske institucije pronaći izlaz iz takvog puta, puta siromaštva, moralne i duhovne krize? NE! Oni gledaju samo sebe.
U vrijeme kada se oko nas čuju jauci, pozivi za pomoć, čuje se vapaj: Tko može pomoći?
Nemojmo tražiti Živoga među mrtvima. On je živ i daruje svoj život nama, tebi. Donosi nadu koja mijenja svijet oko sebe, koja mijenja svijet u sebi, koja mijenja srca. Srca koja postaju živa i nisu više tvrda i kamena.
Vrijeme je kada se sjećamo osobe koja je umrla za nas. Može li to netko napraviti? Zašto je ona umrla za nas, za mene?
Biti vjernik, a (ne)slobodan (mr. sc. Robert Bogešić)
U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, članak 18 zapisano je: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima.
Zakoni i pravila mogu biti propisani, ali tko garantira kako će se oni i provoditi. Manipulirati mogu oni koji ih donose, ali i oni koji bi ih trebali primjenjivati. Vrijeme je kada se svaka sloboda shvaća kao pravo, ali, ako je moguće, bez obveza. Znači li to da sloboda jer imamo pravo, podrazumijeva i slobodu jer nemamo obveza. Kojim putem i kakve slobode to ide današnji svijet?
Zanimljiva je i priča kako je Voltaire jednom prigodom u Parizu naišao na procesiju te je zastao i skinuo šešir. Kad su ga upitali, iznenađeni i začuđeni, zašto je to učinio, jer su smatrali kako je upravo on najpoznatiji protivnik Crkve svoga doba, rekao je kako Bog i on ne razgovaraju, ali se međusobno pozdravljaju. Svodi li se današnji svijet na slobodu da nekog pozdravimo ili ne pozdravimo. Je li dovoljno samo pozdravljati ili ne pozdravljati ili je dobro ponekada i popričati.
Božić - korak bliže Kristovom ponovnom dolasku (dr. sc. Antal Balog)
Drugi dan je Božića 2011. godine
Ulazeći sinoć u dnevni boravak čuo sam kako se televizijski večernjidnevnik završava kršćanskom pjesmom "Dajemo Ti slavu, čast i hvalu..." Pjesma je nastala u tradiciji worship-a protestantske Amerike, aizvodio ju je jedan naš katolički bend. U mom kršćanskom okruženju pjevamo je već tridesetak godina. Povremeno je možemo čuti na bogoslužjima različitih crkvava, na kršćanskim glazbenim festivalima, na radiju, a sada, evo, i na televiziji.
Tebi podižemo ruke, Tvoje ime slavimo...
A ne tako davno, prije dvadesetak godina, božićni blagdani bili su drugačiji. Nije bilo demokracije niti vjerskih sloboda. Za Božić smo išli u školu ili radili, a doma i u crkvama ga potiho slavili, svakako ne potajno, ali niti javno, nešto između, kao i mnogo toga drugoga u vremenima tzv. "samoupravnog socijalizma". Neki kažu da nam je onda bilo bolje i da je tada bilo svega. Drugi tvrde da je danas bolje, jer imamo više sloboda uključujući i one vjerske. Treći šute i nekako slute da zlo i nevolje mijenjaju svoja lica i pojavnosti, a ljudi mijenjaju ramena na kojima ga nose, i da je zlo stalno tu negdje, u našoj blizini.
Isusov dolazak (dr. sc. Krešimir Šimić)
Kada se spomene Isusov dolazak, najčešće se pomisli na Paruziju, Isusov drugi dolazak. Kada je pak riječ o Isusovu drugom dolasku, mišljenja su raznovrsna – nažalost, često biblijski neutemeljena i zapravo teološki arogantna. Štoviše, da ponešto anticipiram: takva mišljenja odaju nevjeru. Da bismo razumjeli Isusov drugi dolazak, moramo poći od njegova prvog dolaska – njegova rođenja. Pri tome nije toliko važno poznavati kulturološki kontekst (povijesnospasenjsku teološku rekonstrukciju Julija Afrikanskog prema kojoj je Isus začet 25. ožujka, a rođen 25. prosinca, u trenutku zimskog solsticija ili kratkodnevice, čime se nastojalo inkulturirati sržni kršćanski navještaj – da je "Riječ tijelom postala" (Iv 1, 14) – u rimsku kulturu koja je za zimske kratkodnevice slavila dan nepobjedivog sunca (dies invicti Solis)), koliko je važno poznavati biblijsko-teološko značenje Isusova rođenja. To nikako ne znači da je inkulturacija vjere nevažna, već da inkulturaciji mora prethoditi ispravno teološko razumijevanje.
Tko je moj izbor (mr. sc. Robert Bogešić)
Izbori predstavljaju postupak kojim narod, koji se u izborima nazivaju birači, želi povjeriti obavljanje političke vlasti izabranim predstavnicima. Zato izbori predstavljaju narodnu volju, te su izvor i temelj legitimnosti ukupnog sustava državne vlasti.. To je teorija i dobra želja, ali je li tako i u praksi? Ili dolazimo do one narodne, put za p…. popločen je dobrim željama.
Biti slobodan: Moguće samo u Kristu Isusu (mr. sc. Robert Bogešić)
Kada promatramo ljudsku slobodu možemo je odrediti kao sposobnost djelovanja u skladu s naravi. Po čemu se onda ljudska osoba razlikuje od životinja? Ljudi su podložni zakonu savjesti i mogu ostvariti svoju slobodu ako su orijentirani prema slušanju unutarnjeg glasa moralne savjesti.
Za obitelji bez nasilja (mr. sc. Robert Bogešić)
Djeca su naše blago, na mladima svijet ostaje... samo su neke od parola koje koristi moderni svijet. S kojim ciljem, s kojim motivima? Čuvati nove generacije, pokazati im put prema budućnosti u sebi sadrže vrijednosti koje se trebaju promovirati i zalagati se za njih te koje služe izgradnji života. Ipak, ostaju samo riječi na papiru ili riječi koje postaju djela.
Prema rezultatima istraživanja vladinog Ureda za ravnopravnost spolova i udruga Ženska soba-Centar za seksualna prava, na području Republike Hrvatske od travnja do rujna 2010. godine, anketirano je 572 osobe (183 žrtve/svjedoka nasilja u obitelji) te 389 djelatnika institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva koji rade na problematici nasilja u obitelji).
U sjeni Vezuva i Biblije (Vatroslav Župančić)
U Zagrebu je tijekom proljeća 2011. održana zanimljiva izložba pod nazivom "Pompeji - u sjeni Vezuva". Izložba pokazuje iskopine sa lokaliteta grada Pompeja, koji je bio smješten na obali mora u blizini rijeke Sarno, kraj Napulja. Grad je bio iznimno ekonomski razvijen obzirom da se nalazio na plodnom području, u blizini trgovačkih važnih putova koji su vodili prema središtu carstva, Rimu.
Ali Pompeji su također imali i svoju tamnu stranu. O čemu svjedoče izlošci iz javnih kuća, a svoj razvoj grad je dugovao i sustavu građenom na leđima mnoštva robova.
Religioznost ili prijateljstvo s Kristom (mr. sc. Damir Špoljarić)
Ljubiti Boga je najveća zapovijest i dar koji netko može posjedovati. Jedan teolog je kazao: "Predanost Kristu nadvladat će tisuću zala u našim srcima i najdjelotvornije je oružje protiv zla u našim životima."
Zato je jedan od najlukavijih i smrtonosnijih napada duhovnog neprijatelja na sve kršćane usredotočen upravo na odvraćanje od najvažnije zapovijesti: ljubav spram Boga. Njegova je strategija da upremo pogled na sebe, gledamo na druge i uspoređujemo se jedan s drugim, na zlo i negativno. A taktika dolazi u obliku religioznosti koja je samo lažna zamjena, falsifikat prave ljubavi za Boga i istinskog obožavanja u duhu i istini. Statistike kažu da je velika većina ljudi religiozna.
Most (Ivica Glavačko)
Suosjećanje, što je to u iskreno obraćenog kršćanina? Gdje mu je izvor? Koje je mjerilo? Koliko duboko i daleko dopire? Imam li duha suosjećanja ili samo osjećaje? Ima li prepoznatljiva mjesta za suosjećanje u duhovnoj zajednici i svakodnevnom životu usred bezosjećajnog materijalističkog svijeta u kojem živimo? Nije li to ludost?
Ovo su pitanja nad kojima se zamislim već pri samoj pomisli na tu riječ. Ima li u prigodama izražavanja suosjećanja prave istine ili samo "farizejskog običajnog izričaja"?
- VIŠE: Most (PDF dokument)
Keksi
Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin! On će osvijetliti što je skriveno u tami, objaviti nakane srdaca, i tada će svatko primiti zasluženu pohvalu od Boga. (1 Kor 4: 5)
Jedna je djevojka čekala zrakoplov u čekaonici vrlo prometne i velike zračne luke. Pošto je trebala prilično dugo čekati na svoj let, odlučila je kupiti knjigu u obližnjem aerodromskom kiosku, kako bi joj brže prošlo vrijeme dosadnog čekanja. Uz knjigu je kupila i paketić keksa...
- VIŠE: Keksi (PDF dokument)
O čemu govorimo kada govorimo o dvije temeljne zapovijedi ljubavi? (dr. sc. Krešimir Šimić)
Prije dvije godine (2007) u jordanskom The Royal Aal al-Bayt Institute for Islamic Thought 138 islamskih intelektualaca i klerika potpisalo je dokument Common Word between Us and You, što je zapravo citat iz Kur'ana (Aal ‘Imran 3, 64), gdje Muhamed Židove i kršćane naziva narodom knjige. Dokument je ubrzo supotpisalo još 166 osoba. U njemu se ističe da bez mira i pravde između kršćana i muslimana – koji zajedno čine više od polovice svjetske populacije – ne može biti niti mira i pravde u svijetu. Nadalje se ističe da temelj za mir i međusobno razumijevanje već postoji. To su, tvrdi se, temeljna načela obje vjere: ljubiti jedinoga Boga i bližnjega, što se potkrepljuje nizom kur'anskih i biblijskih citata. Na reakciju povodom dokumenta nije se dugo čekalo. Ubrzo su uslijedili brojni odgovori kršćanskih teologa, institucija i crkava, i ne tako brojni odgovori Židova.
No, postavlja se pitanje mislimo li mi – kršćani i muslimani – isto kada ističemo dvije temeljne zapovjedi? Točnije – da se poslužim parafrazom eponimnog naslova jedne Carverove kratke priče – o čemu zapravo mi kršćani govorimo kada govorimo o ljubavi prema Bogu i bližnjemu?
Kako provesti u život istinu o ljubavi? (dr. sc. Vedran Đulabić)
Riječi zapisane u Pavlovoj poslanici crkvi u Efezu vjerojatno negdje sredinom prvog stoljeća, postavljaju pred svakog vjernika koji ozbiljno nastoji razvijati i održavati osoban odnos s Bogom vrlo važno pitanje. Kakav je naš odnos prema isitini, a kakav prema ljubavi?
Hvalospjev ljubavi (Anonimni autor)
Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.
Kad bi sav narod postao prorok (prof. dr. Aleksandar Birviš)
Mojsije, nesporni čovjek Božji i starješina nad starješinama narodnim, želi da bude što više proroka u narodu. Ako je onda bila potreba prorocima, danas je ta potreba znatno veća. Ljudi oko Mojsija su išli prema naputku Božjem. Znali su što i zašto ih je snašlo.
Od tih događaja je prošlo četiri tisuće godina. Da li su današnji ljudi svjesni što ih je sve snašlo? Da li su ljudi kojima ćete vi koliko sutra bit svjetlo i sol svjesni svega što ih je snašlo? Da li su vjerske zajednice u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Rumunjskoj svjesne svega što ih je snašlo?
Prihvatimo i pomozimo jedni drugima (mr. sc. Robert Bogešić)
Zakon o suzbijanju diskriminacije u svom naslovu sadrži afirmativnu tendenciju izgradnje boljeg društva. Kakvo društvo želimo izgraditi? Martin Luther King izjavio je pred mnoštvom “I have a dream (imam san)” i započeo je borbu protiv diskriminacije jedne rase. Kakav san sanjamo u Republici Hrvatskoj?
Čiji je to dan? (dr. sc. Antal Balog)
Mnogi od nas se još sjećaju godina kada se proslavljao Osmi mart - dan žena.
Tada smo svojim majkama i bakama pjevali uvježbane pjesme na posebnim priredbama u vrtićima i poklanjali darove koje smo izradili na satovima likovnog u osnovnim školama. Kasnije, kada smo se zaposlili, sindikati bi kupovali darove i cvijeće te organizirali posebne ručkove ili večere. Većina kolega sakupljala bi novac za neke dodatne darove.
Statistika (dipl. teolog Goran Punda)
Svake nedjelje širom svijeta kršćanski evanđeoski puk slavi i štuje Boga pjesmom, kliktanjem i plesom. Istovremeno se u istim crkvama događa apoteoza propovjednika, apostola, proroka i velikih vođa, začinjena apostrofiranim tituliranjem i neskrivenim divljenjem. Dotični se hvastaju brojem osnovanih crkava, udruženja, službi, sagrađenih zgrada i bogomolja, milijunskim (valuta nebitna) transferima i mnoštvom sljedbenika.
Jesu li decibeli presudni? (Oliver Buljat)
Jedna od čestih tema na Putu je slavljenje Boga. U Bibliji, posebice u Starom zavjetu, lako je naići na temu slavljenja kada je u pitanju izvanjska izvedba. Općenito, za slavljenje je potreban objekt kojem dajemo slavu i razlog zbog kojeg ga slavimo. Tako je Izraelov Bog Jahve predstavio sebe kao Osobu koja će skrbiti za sve potrebe Izraelaca, a oni zauzvrat trebaju slušati Njegove zapovijedi. Izraelci su tako glasom i instrumentima slavili svoga Boga, najčešće spominjući njegova djela koja nitko drugi ne može izvesti, i ponekad su spominjali odlike njegovog karaktera (Ps 106).
Pravednost i(li) nepravednost (mr. sc. Robert Bogešić)
U životu nam se često događa da nije onako kako smo isplanirali. Tko je kriv?
Prijatelji su došli na kavu. U veselju što su došli gosti počeo sam kuhati vodu, pa žlica nescafe, pola vode, malo mlijeka, dvije žlice šećera. Mislio sam da je šećer. Kako je prijateljica popila, još brže je izbacila kavu iz usta. Nije problem oprati šalicu i napraviti novu kavu s pravim šećerom, a ne solju. Treba oprati i stolnjak, obrisati stol, pa i tepih.
Dakle, nikada ne znamo kakve će biti posljedice. Ponekada smo mi krivi, ponekada ljudi oko nas. Ponekada, čak i ako ne znam tko je kriv, ma pronaći ću ja krivca. Ali, uglavnom ne pogledamo na sebe.
Božji darovi za tebe (dr. sc. Stanko Jambrek)
Prihvati svoje božansko nasljedstvo.
Još uvijek se sjećam razgovora s mladićem čija me reakcija na spominjanje Boga duboko potresla. Razgovarali smo općenito o životu, svakodnevnim vrijednostima, radostima i teškoćama. Razgovor je jednostavno tekao, kao da smo iste proživjeli događaje, vodili iste borbe i sudjelovali u istim veselim događajima. Nadopunjavali smo se. A onda smo počeli razgovarati o Bogu. Tu smo zapeli. Čim sam spomenuo Boga, izraz njegova lica se promijenio, ušutio je i vrlo se uozbiljio. I dok sam mu govorio o svome živom i dinamičnom odnosu s Bogom, naglo me je prekinuo.
"Bog ne postoji!" ljutito mi je rekao, "ako i postoji, nije ga nimalo briga za mene!" Nakon toga je šutio, zamišljen, a na licu mu se odražavao grč pomiješan s tugom i bijesom. Šutio sam i ja, čekajući neko detaljnije pojašnjenje. Uspio je nakon nekog vremena samo procijediti nekoliko riječi. "Možda Bog i voli sve one ljude koji nedjeljom odlaze u crkvu, ali mene ne voli i nikada mi ništa nije dao." Srdito je prekinuo naš razgovor, energično ustao i udaljio se bez pozdrava.
Ljubiti Božji svijet (Ken Chant)
Najgori problemi s kojima se ljudi suocavaju potjecu od njihovih vlastitih stavova, od nacina kako se ophode prema sebi. Ponekad njihova ludost ukljucuje iskrivljeno sebeljublje, u protivnom, pocinju mrziti sebe. Ima i onih koji pate u tom odnosu ljubavi i mržnje u kojemu nisu sigurni vole li se ili mrze.
Postoji mali broj onih koji dolaze do mjesta lagane i blagoslovljene harmonije uravnoteženoga blagostanja, koje Pavao opisuje pomocu grcke imenice “epieikeia”: “Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima!” (Fil 4,5).
Prevodioci imaju poteškoca s rijeci epiekeia zato što u engleskom jeziku (pa ni u hrvatskom) ne postoji ekvivalent s istim znacenjem. U Novom zavjetu se pojavljuje sedam puta i prevodi se razlicito: ljupkost, umjerenost, krotkost, blagost, obzirnost, nesebicnost, velikodušnost, snošljivost, milosrdnost i širokogrudnost.
Nadalje, epiekeia takoder ima smisao primjerenosti, strpljivosti, poštenja, dobrote i pravednosti. Rijec ima raznolika znacenja!
Čini se kako je Mattew Arnold došao blizu razumijevanja ideje koju je Pavao izrazio: “No ostaje pitanje: što je zapravo pravednost? Isusov postupak, tajna i blaga razumnost.”
Poznavanje svoga neprijatelja (Dean Sherman)
U Pavlovo vrijeme hrvanje je bio popularan sport, zato ga je Pavao upotrijebio kao analogiju za duhovno ratovanje. Postoje neke važne sličnosti između sportskog hrvanja i duhovne borbe.
Za razliku od većine sportova hrvanje ne ostavlja nimalo vremena da se opustiš ili predahneš. Od prvoga trenutka početka svake runde, hrvanje traži stalnu koncentraciju. Svaka misao mora biti usredotočena i svaki mišić spreman. Izgubiti koncentraciju makar na tren, znači protivniku osigurati pobjedu, ili u najmanju ruku izgubiti prednost.
Duhovna je borba neprekidna, poput hrvanja. Kada bih mogao impresionirati kršcane samo jednom stvari, bilo bi to da je naša borba apsolutno neprekidna: rat se vodi 24 sata na dan, sedam dana tjedno, 52 tjedna godišnje. Sotona si ne uzima slobodno vrijeme u subotu navečer ili ponedjeljak ujutro, i nikada ne odustaje zbog bolesti. On je nepopustljiv u svojim pokušajima da osujeti Božje djelo u nama i kroz nas.
Kad kažem da je borba neprekidna, ne kažem da se trebamo boriti kako bismo zadržali ono što je Bog učinio. Ne trebamo se boriti kako bismo postigli spasenje. Božja milost nas je dovela do tog stanja. Ne stojimo za spasenje već poradi spasenja.
Kao što je ranije spomenuto, veći dio borbe je izvojevan našom svjesnošcu o djelovanju neprijatelja. Nije stvar u neprekidnoj borbi, već u svjesnosti da se borba odvija u svakoj minuti naših života.