Biti vjernik, a (ne)slobodan (mr. sc. Robert Bogešić)
U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, članak 18 zapisano je: Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima.
Zakoni i pravila mogu biti propisani, ali tko garantira kako će se oni i provoditi. Manipulirati mogu oni koji ih donose, ali i oni koji bi ih trebali primjenjivati. Vrijeme je kada se svaka sloboda shvaća kao pravo, ali, ako je moguće, bez obveza. Znači li to da sloboda jer imamo pravo, podrazumijeva i slobodu jer nemamo obveza. Kojim putem i kakve slobode to ide današnji svijet?
Zanimljiva je i priča kako je Voltaire jednom prigodom u Parizu naišao na procesiju te je zastao i skinuo šešir. Kad su ga upitali, iznenađeni i začuđeni, zašto je to učinio, jer su smatrali kako je upravo on najpoznatiji protivnik Crkve svoga doba, rekao je kako Bog i on ne razgovaraju, ali se međusobno pozdravljaju. Svodi li se današnji svijet na slobodu da nekog pozdravimo ili ne pozdravimo. Je li dovoljno samo pozdravljati ili ne pozdravljati ili je dobro ponekada i popričati.
Božić - korak bliže Kristovom ponovnom dolasku (dr. sc. Antal Balog)
Drugi dan je Božića 2011. godine
Ulazeći sinoć u dnevni boravak čuo sam kako se televizijski večernjidnevnik završava kršćanskom pjesmom "Dajemo Ti slavu, čast i hvalu..." Pjesma je nastala u tradiciji worship-a protestantske Amerike, aizvodio ju je jedan naš katolički bend. U mom kršćanskom okruženju pjevamo je već tridesetak godina. Povremeno je možemo čuti na bogoslužjima različitih crkvava, na kršćanskim glazbenim festivalima, na radiju, a sada, evo, i na televiziji.
Tebi podižemo ruke, Tvoje ime slavimo...
A ne tako davno, prije dvadesetak godina, božićni blagdani bili su drugačiji. Nije bilo demokracije niti vjerskih sloboda. Za Božić smo išli u školu ili radili, a doma i u crkvama ga potiho slavili, svakako ne potajno, ali niti javno, nešto između, kao i mnogo toga drugoga u vremenima tzv. "samoupravnog socijalizma". Neki kažu da nam je onda bilo bolje i da je tada bilo svega. Drugi tvrde da je danas bolje, jer imamo više sloboda uključujući i one vjerske. Treći šute i nekako slute da zlo i nevolje mijenjaju svoja lica i pojavnosti, a ljudi mijenjaju ramena na kojima ga nose, i da je zlo stalno tu negdje, u našoj blizini.
Isusov dolazak (dr. sc. Krešimir Šimić)
Kada se spomene Isusov dolazak, najčešće se pomisli na Paruziju, Isusov drugi dolazak. Kada je pak riječ o Isusovu drugom dolasku, mišljenja su raznovrsna – nažalost, često biblijski neutemeljena i zapravo teološki arogantna. Štoviše, da ponešto anticipiram: takva mišljenja odaju nevjeru. Da bismo razumjeli Isusov drugi dolazak, moramo poći od njegova prvog dolaska – njegova rođenja. Pri tome nije toliko važno poznavati kulturološki kontekst (povijesnospasenjsku teološku rekonstrukciju Julija Afrikanskog prema kojoj je Isus začet 25. ožujka, a rođen 25. prosinca, u trenutku zimskog solsticija ili kratkodnevice, čime se nastojalo inkulturirati sržni kršćanski navještaj – da je "Riječ tijelom postala" (Iv 1, 14) – u rimsku kulturu koja je za zimske kratkodnevice slavila dan nepobjedivog sunca (dies invicti Solis)), koliko je važno poznavati biblijsko-teološko značenje Isusova rođenja. To nikako ne znači da je inkulturacija vjere nevažna, već da inkulturaciji mora prethoditi ispravno teološko razumijevanje.
Tko je moj izbor (mr. sc. Robert Bogešić)
Izbori predstavljaju postupak kojim narod, koji se u izborima nazivaju birači, želi povjeriti obavljanje političke vlasti izabranim predstavnicima. Zato izbori predstavljaju narodnu volju, te su izvor i temelj legitimnosti ukupnog sustava državne vlasti.. To je teorija i dobra želja, ali je li tako i u praksi? Ili dolazimo do one narodne, put za p…. popločen je dobrim željama.
Biti slobodan: Moguće samo u Kristu Isusu (mr. sc. Robert Bogešić)
Kada promatramo ljudsku slobodu možemo je odrediti kao sposobnost djelovanja u skladu s naravi. Po čemu se onda ljudska osoba razlikuje od životinja? Ljudi su podložni zakonu savjesti i mogu ostvariti svoju slobodu ako su orijentirani prema slušanju unutarnjeg glasa moralne savjesti.
Za obitelji bez nasilja (mr. sc. Robert Bogešić)
Djeca su naše blago, na mladima svijet ostaje... samo su neke od parola koje koristi moderni svijet. S kojim ciljem, s kojim motivima? Čuvati nove generacije, pokazati im put prema budućnosti u sebi sadrže vrijednosti koje se trebaju promovirati i zalagati se za njih te koje služe izgradnji života. Ipak, ostaju samo riječi na papiru ili riječi koje postaju djela.
Prema rezultatima istraživanja vladinog Ureda za ravnopravnost spolova i udruga Ženska soba-Centar za seksualna prava, na području Republike Hrvatske od travnja do rujna 2010. godine, anketirano je 572 osobe (183 žrtve/svjedoka nasilja u obitelji) te 389 djelatnika institucija, javnih ustanova i organizacija civilnog društva koji rade na problematici nasilja u obitelji).
U sjeni Vezuva i Biblije (Vatroslav Župančić)
U Zagrebu je tijekom proljeća 2011. održana zanimljiva izložba pod nazivom "Pompeji - u sjeni Vezuva". Izložba pokazuje iskopine sa lokaliteta grada Pompeja, koji je bio smješten na obali mora u blizini rijeke Sarno, kraj Napulja. Grad je bio iznimno ekonomski razvijen obzirom da se nalazio na plodnom području, u blizini trgovačkih važnih putova koji su vodili prema središtu carstva, Rimu.
Ali Pompeji su također imali i svoju tamnu stranu. O čemu svjedoče izlošci iz javnih kuća, a svoj razvoj grad je dugovao i sustavu građenom na leđima mnoštva robova.
Religioznost ili prijateljstvo s Kristom (mr. sc. Damir Špoljarić)
Ljubiti Boga je najveća zapovijest i dar koji netko može posjedovati. Jedan teolog je kazao: "Predanost Kristu nadvladat će tisuću zala u našim srcima i najdjelotvornije je oružje protiv zla u našim životima."
Zato je jedan od najlukavijih i smrtonosnijih napada duhovnog neprijatelja na sve kršćane usredotočen upravo na odvraćanje od najvažnije zapovijesti: ljubav spram Boga. Njegova je strategija da upremo pogled na sebe, gledamo na druge i uspoređujemo se jedan s drugim, na zlo i negativno. A taktika dolazi u obliku religioznosti koja je samo lažna zamjena, falsifikat prave ljubavi za Boga i istinskog obožavanja u duhu i istini. Statistike kažu da je velika većina ljudi religiozna.
Most (Ivica Glavačko)
Suosjećanje, što je to u iskreno obraćenog kršćanina? Gdje mu je izvor? Koje je mjerilo? Koliko duboko i daleko dopire? Imam li duha suosjećanja ili samo osjećaje? Ima li prepoznatljiva mjesta za suosjećanje u duhovnoj zajednici i svakodnevnom životu usred bezosjećajnog materijalističkog svijeta u kojem živimo? Nije li to ludost?
Ovo su pitanja nad kojima se zamislim već pri samoj pomisli na tu riječ. Ima li u prigodama izražavanja suosjećanja prave istine ili samo "farizejskog običajnog izričaja"?
- VIŠE: Most (PDF dokument)
Keksi
Zato ne sudite prerano, prije nego dođe Gospodin! On će osvijetliti što je skriveno u tami, objaviti nakane srdaca, i tada će svatko primiti zasluženu pohvalu od Boga. (1 Kor 4: 5)
Jedna je djevojka čekala zrakoplov u čekaonici vrlo prometne i velike zračne luke. Pošto je trebala prilično dugo čekati na svoj let, odlučila je kupiti knjigu u obližnjem aerodromskom kiosku, kako bi joj brže prošlo vrijeme dosadnog čekanja. Uz knjigu je kupila i paketić keksa...
- VIŠE: Keksi (PDF dokument)
O čemu govorimo kada govorimo o dvije temeljne zapovijedi ljubavi? (dr. sc. Krešimir Šimić)
Prije dvije godine (2007) u jordanskom The Royal Aal al-Bayt Institute for Islamic Thought 138 islamskih intelektualaca i klerika potpisalo je dokument Common Word between Us and You, što je zapravo citat iz Kur'ana (Aal ‘Imran 3, 64), gdje Muhamed Židove i kršćane naziva narodom knjige. Dokument je ubrzo supotpisalo još 166 osoba. U njemu se ističe da bez mira i pravde između kršćana i muslimana – koji zajedno čine više od polovice svjetske populacije – ne može biti niti mira i pravde u svijetu. Nadalje se ističe da temelj za mir i međusobno razumijevanje već postoji. To su, tvrdi se, temeljna načela obje vjere: ljubiti jedinoga Boga i bližnjega, što se potkrepljuje nizom kur'anskih i biblijskih citata. Na reakciju povodom dokumenta nije se dugo čekalo. Ubrzo su uslijedili brojni odgovori kršćanskih teologa, institucija i crkava, i ne tako brojni odgovori Židova.
No, postavlja se pitanje mislimo li mi – kršćani i muslimani – isto kada ističemo dvije temeljne zapovjedi? Točnije – da se poslužim parafrazom eponimnog naslova jedne Carverove kratke priče – o čemu zapravo mi kršćani govorimo kada govorimo o ljubavi prema Bogu i bližnjemu?
Kako provesti u život istinu o ljubavi? (dr. sc. Vedran Đulabić)
Riječi zapisane u Pavlovoj poslanici crkvi u Efezu vjerojatno negdje sredinom prvog stoljeća, postavljaju pred svakog vjernika koji ozbiljno nastoji razvijati i održavati osoban odnos s Bogom vrlo važno pitanje. Kakav je naš odnos prema isitini, a kakav prema ljubavi?
Hvalospjev ljubavi (Anonimni autor)
Kad bih poučavao vještinom najboljih učitelja,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih samo pametan govornik i simpatičan zabavljač.
Kad bi sav narod postao prorok (prof. dr. Aleksandar Birviš)
Mojsije, nesporni čovjek Božji i starješina nad starješinama narodnim, želi da bude što više proroka u narodu. Ako je onda bila potreba prorocima, danas je ta potreba znatno veća. Ljudi oko Mojsija su išli prema naputku Božjem. Znali su što i zašto ih je snašlo.
Od tih događaja je prošlo četiri tisuće godina. Da li su današnji ljudi svjesni što ih je sve snašlo? Da li su ljudi kojima ćete vi koliko sutra bit svjetlo i sol svjesni svega što ih je snašlo? Da li su vjerske zajednice u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Albaniji, Rumunjskoj svjesne svega što ih je snašlo?
Prihvatimo i pomozimo jedni drugima (mr. sc. Robert Bogešić)
Zakon o suzbijanju diskriminacije u svom naslovu sadrži afirmativnu tendenciju izgradnje boljeg društva. Kakvo društvo želimo izgraditi? Martin Luther King izjavio je pred mnoštvom “I have a dream (imam san)” i započeo je borbu protiv diskriminacije jedne rase. Kakav san sanjamo u Republici Hrvatskoj?
Čiji je to dan? (dr. sc. Antal Balog)
Mnogi od nas se još sjećaju godina kada se proslavljao Osmi mart - dan žena.
Tada smo svojim majkama i bakama pjevali uvježbane pjesme na posebnim priredbama u vrtićima i poklanjali darove koje smo izradili na satovima likovnog u osnovnim školama. Kasnije, kada smo se zaposlili, sindikati bi kupovali darove i cvijeće te organizirali posebne ručkove ili večere. Većina kolega sakupljala bi novac za neke dodatne darove.
Statistika (dipl. teolog Goran Punda)
Svake nedjelje širom svijeta kršćanski evanđeoski puk slavi i štuje Boga pjesmom, kliktanjem i plesom. Istovremeno se u istim crkvama događa apoteoza propovjednika, apostola, proroka i velikih vođa, začinjena apostrofiranim tituliranjem i neskrivenim divljenjem. Dotični se hvastaju brojem osnovanih crkava, udruženja, službi, sagrađenih zgrada i bogomolja, milijunskim (valuta nebitna) transferima i mnoštvom sljedbenika.
Jesu li decibeli presudni? (Oliver Buljat)
Jedna od čestih tema na Putu je slavljenje Boga. U Bibliji, posebice u Starom zavjetu, lako je naići na temu slavljenja kada je u pitanju izvanjska izvedba. Općenito, za slavljenje je potreban objekt kojem dajemo slavu i razlog zbog kojeg ga slavimo. Tako je Izraelov Bog Jahve predstavio sebe kao Osobu koja će skrbiti za sve potrebe Izraelaca, a oni zauzvrat trebaju slušati Njegove zapovijedi. Izraelci su tako glasom i instrumentima slavili svoga Boga, najčešće spominjući njegova djela koja nitko drugi ne može izvesti, i ponekad su spominjali odlike njegovog karaktera (Ps 106).
Pravednost i(li) nepravednost (mr. sc. Robert Bogešić)
U životu nam se često događa da nije onako kako smo isplanirali. Tko je kriv?
Prijatelji su došli na kavu. U veselju što su došli gosti počeo sam kuhati vodu, pa žlica nescafe, pola vode, malo mlijeka, dvije žlice šećera. Mislio sam da je šećer. Kako je prijateljica popila, još brže je izbacila kavu iz usta. Nije problem oprati šalicu i napraviti novu kavu s pravim šećerom, a ne solju. Treba oprati i stolnjak, obrisati stol, pa i tepih.
Dakle, nikada ne znamo kakve će biti posljedice. Ponekada smo mi krivi, ponekada ljudi oko nas. Ponekada, čak i ako ne znam tko je kriv, ma pronaći ću ja krivca. Ali, uglavnom ne pogledamo na sebe.
Božji darovi za tebe (dr. sc. Stanko Jambrek)
Prihvati svoje božansko nasljedstvo.
Još uvijek se sjećam razgovora s mladićem čija me reakcija na spominjanje Boga duboko potresla. Razgovarali smo općenito o životu, svakodnevnim vrijednostima, radostima i teškoćama. Razgovor je jednostavno tekao, kao da smo iste proživjeli događaje, vodili iste borbe i sudjelovali u istim veselim događajima. Nadopunjavali smo se. A onda smo počeli razgovarati o Bogu. Tu smo zapeli. Čim sam spomenuo Boga, izraz njegova lica se promijenio, ušutio je i vrlo se uozbiljio. I dok sam mu govorio o svome živom i dinamičnom odnosu s Bogom, naglo me je prekinuo.
"Bog ne postoji!" ljutito mi je rekao, "ako i postoji, nije ga nimalo briga za mene!" Nakon toga je šutio, zamišljen, a na licu mu se odražavao grč pomiješan s tugom i bijesom. Šutio sam i ja, čekajući neko detaljnije pojašnjenje. Uspio je nakon nekog vremena samo procijediti nekoliko riječi. "Možda Bog i voli sve one ljude koji nedjeljom odlaze u crkvu, ali mene ne voli i nikada mi ništa nije dao." Srdito je prekinuo naš razgovor, energično ustao i udaljio se bez pozdrava.
Ljubiti Božji svijet (Ken Chant)
Najgori problemi s kojima se ljudi suocavaju potjecu od njihovih vlastitih stavova, od nacina kako se ophode prema sebi. Ponekad njihova ludost ukljucuje iskrivljeno sebeljublje, u protivnom, pocinju mrziti sebe. Ima i onih koji pate u tom odnosu ljubavi i mržnje u kojemu nisu sigurni vole li se ili mrze.
Postoji mali broj onih koji dolaze do mjesta lagane i blagoslovljene harmonije uravnoteženoga blagostanja, koje Pavao opisuje pomocu grcke imenice “epieikeia”: “Neka vaša blagost bude poznata svim ljudima!” (Fil 4,5).
Prevodioci imaju poteškoca s rijeci epiekeia zato što u engleskom jeziku (pa ni u hrvatskom) ne postoji ekvivalent s istim znacenjem. U Novom zavjetu se pojavljuje sedam puta i prevodi se razlicito: ljupkost, umjerenost, krotkost, blagost, obzirnost, nesebicnost, velikodušnost, snošljivost, milosrdnost i širokogrudnost.
Nadalje, epiekeia takoder ima smisao primjerenosti, strpljivosti, poštenja, dobrote i pravednosti. Rijec ima raznolika znacenja!
Čini se kako je Mattew Arnold došao blizu razumijevanja ideje koju je Pavao izrazio: “No ostaje pitanje: što je zapravo pravednost? Isusov postupak, tajna i blaga razumnost.”
Poznavanje svoga neprijatelja (Dean Sherman)
U Pavlovo vrijeme hrvanje je bio popularan sport, zato ga je Pavao upotrijebio kao analogiju za duhovno ratovanje. Postoje neke važne sličnosti između sportskog hrvanja i duhovne borbe.
Za razliku od većine sportova hrvanje ne ostavlja nimalo vremena da se opustiš ili predahneš. Od prvoga trenutka početka svake runde, hrvanje traži stalnu koncentraciju. Svaka misao mora biti usredotočena i svaki mišić spreman. Izgubiti koncentraciju makar na tren, znači protivniku osigurati pobjedu, ili u najmanju ruku izgubiti prednost.
Duhovna je borba neprekidna, poput hrvanja. Kada bih mogao impresionirati kršcane samo jednom stvari, bilo bi to da je naša borba apsolutno neprekidna: rat se vodi 24 sata na dan, sedam dana tjedno, 52 tjedna godišnje. Sotona si ne uzima slobodno vrijeme u subotu navečer ili ponedjeljak ujutro, i nikada ne odustaje zbog bolesti. On je nepopustljiv u svojim pokušajima da osujeti Božje djelo u nama i kroz nas.
Kad kažem da je borba neprekidna, ne kažem da se trebamo boriti kako bismo zadržali ono što je Bog učinio. Ne trebamo se boriti kako bismo postigli spasenje. Božja milost nas je dovela do tog stanja. Ne stojimo za spasenje već poradi spasenja.
Kao što je ranije spomenuto, veći dio borbe je izvojevan našom svjesnošcu o djelovanju neprijatelja. Nije stvar u neprekidnoj borbi, već u svjesnosti da se borba odvija u svakoj minuti naših života.