Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Kijev (Ukrajina) 24. veljače 2014. | 24.02.2014.

Vrijeme i vječnost: Razapeta Ukrajina

Kolumna Petera Kuzmiča pod naslovom Vrijeme i vječnost: Razapeta Ukrajina pisana je iz Kijeva, glavnog grada zemlje koja se, razapeta između Bruxellesa i Moskve, nalazi pred raspadom. Autor ističe kako ova situacija podsjeća na ono što se na jesen 1991. gledalo u Vukovaru, a nekoliko mjeseci kasnije u Sarajevu...

Autor ističe da je teško predvidjeti kako i kada će ovo nekontrolirano sijanje smrti završiti i kolike će žrtve pasti prije nego što ukrajinski narod dočeka proeuropsku slobodu za kojom čezne, a ekstremnst i nacionalisti s obje strane budu razoružani. Ukrajinske kolege i prijatelji među kojima ima i Rusai tvrde da se nemože vjerovati u službena izvješća i, jer je broj stradalnika mnogo veći od onoga koji javljaju mediji.

Kuzmič ističe kako njegovi bivši osječki studenti (sveukupno ih u Ukrajini ima pedesetak) koji su doživjeli krvavu dramu raspada Jugoslavije Janukovića uspoređuju s Miloševićem, te se nadaju brzoj i učinkovitijoj intervenciji Europe i Amerike...

Kuzmič navodi kako je bio počašćenim kada je bio pozvan  od strane Ukrajinaca 5. veljače u Washingtonu na proslavi njihova nacionalnog blagdana te se na trgu pred impresivnim spomenikom njihovom velikanu Tarasu Ševčenku zajedno pjevalo kršćanske himne i molilo za Ukrajinu. Bio je to vrlo upečatljiv susret i pravi ekumenski događaj, jer je osim pravoslavne većine bilo i katolika, anglikanaca, baptista i pentekostalaca iako su molitvu službeno predvodili kijevski pravoslavni patrijarh Filaret i patrijarh Ukrajinske grko-katoličke crkve Sviatislav.

U Washingtonu je veliku pozornost, uz neka žestoka osporavanja s ruske strane, privukao Patrijarh Filaret, poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve – Kijevski patrijarhat koji je isticao u neformalnim druženjima i na jednom okruglom stolu da do rata ne može doći, jer su i s jedne i s druge strane kršćani koji se mole istome Bogu.

Odgovarajući na upit što će biti ako dođe do eskalacije te se kršteni kršćani počnu međusobno ubijati, patrijarh je doslovno odgovorio: “Ako netko tvrdi da je kršćanin, a ubija ili izdaje zapovijedi da se ubija – pitam vas kakav je to onda kršćanin. Ubojice će prije ili kasnije stići pravedna kazna.” Patrijarh je u tim razgovorima i svim svojim javnim nastupima, pa i pred političarima i diplomatima, inzistirao na tome da je molitva najviše što kršćani mogu pridonijeti rješavanju napete situacije koja, bilo je već tada jasno, neizbježno vodi u otvorene sukobe.

Kuzmič navodi da se kao svetopisamski utemeljen i suvremeno orijentiran kršćanski teolog ne može sasvim složiti s takvim i sličnim ekskluzivnim spiritualizacijama, jer one mogu umjesto utjecanja Bogu zapravo biti način bježanja od realnosti i promjena do kojih je Bogu pravdoljubivom itekako stalo... Osim toga, takva vrsta distancirane duhovnosti tjera vodu na mlin onima koji već stoljećima kritiziraju istočno kršćanstvo za navodnu nesposobnost dovoljno glasnog i relevantnog angažmana u vezi sa socijalnim pitanjima ističe Kuzmič...

Svakako da je na mjestu i kritika na račun mnogih protestantskih lutanja i promašenih eksperimenata na tom području navodi Kuzmič dodajući kako mora u kontekstu ukrajinske krize i napetih odnosa s Rusijom mora izraziti negodovanje zakašnjelim i uveliko smušenim priopćenjem Konferencije europskih crkava a nisu mnogo uvjerljiviji ni blijedi glasovi koji se javljaju iz ekumenske prijestolnice Ženeve gdje je očito je da su mlake reakcije u KEC-u i u EVC-u izraz straha od reakcije Ruske pravoslavne crkve koja postaje sve više antiekumenki aktivna...

Prioritet ovih dana je bio zaustaviti nasilje i s time povezati traženje demokratskih rješenja uz najavu prijevremenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji trebaju uspostaviti uravnoteženiju demokratsku vlast. Svakako da ostaju mnoga teška pitanja na koja nema jednostavnih odgovora i da Ukrajini predstoje vremena velikih neizvjesnosti i teških turbulencija ako želi sačuvati jedinstvo duboko podijeljene države. Proevropski orijentirani zapadni dio zemlje i proruski usmjereni istok će se teško moći pomiriti ističe Kuzmič...

Pravda je prečesto spora, ali ipak stiže; bolje prije nego kasnije, jer bez pravde nema mira zaključuje Kuzmič.

 

23. veljače 2014.

Autor: Peter Kuzmič

Objavljeno u Vrijeme i vječnost 

Više možete pročitati na  http://www.autograf.hr/razapeta-ukrajina/

(preuzeto sa pev.com.hr)