Najave

Duhovna misao

Ako tražimo prilike u kojima ćemo moći nastojati promicati dobro, sigurno ćemo ih naći, a to će nam pomoći da ne budemo lijeni, besplodni.

Ilok, 22. svibnja 2016. | 30.05.2016.

Održana svečana promocija programa ISOM

 

Dana 22. svibnja 2016. u EPC Ilok održana je još jedna posebna služba promocije 6. generacije studenata Međunarodne biblijske škole ISOM.

Službu smo započeli slavljenjem u iščekivanju Božjeg pomazanja jer Bog prebiva u slavljenju svog naroda.

Pastor Zoran Hochbaum, predstavnik ISOM-a za Hrvatsku pozdravio je sve prisutne, a svi skupa goste iz Ilače pastora Tomislava Moguša sa obitelji i članovima zajednice. Pastor je posebno pozdravio studente i sve prisutne u ime regionalnih direktora ISOM-HR Jonathana i MIchele Durfee.

Zahvalan je za trud i žrtvu studenata koji su dvije i pol godine marljivo radili i polagali ispite. Sada predstoji još zadnji dio, a to je primiti diplome. Pastor je napomenuo studentima da nisu bitne ocjene već da ono što smo naučili, treba pokušati primijeniti i u životu te da nikada ne treba ostati na istoj razini već i dalje rasti u spoznaji svog Gospodina, odvažno koračajući kroz službu.

Propovijed je, Duhom vođenu, pripremio brat Tomislav Moguš. Glavna tema i poruka propovjedi bila je ČEKAJ. Pastor Moguš je odlično opisao i dočarao život Josipa iz prve knjige Mojsijeve. Njegov je život bio ispunjen dugim razdobljima, godinama čekanja, od toga kako je bio prodan u Egipat pa sve do njegovog pojavljivanja pred faraonom. Njegov je život bio jedna velika čekaonica, koju mi dok čitamo i ne shvaćamo u potpunosti jer za čitanje jedne rečenice iz Pisma trebamo tek nekoliko sekundi, a u tim sekundama se kriju godine čekanja. Cijelu priču možemo pročitati za 40 minuta kao da se sve dogodilo tek sat vremena, ali ne razmišljamo o dubini ove priče koja je slika velikog i dugog iščekivanja na Boga u kojoj Josip nije izašao ljut i ogorčen na Boga. Vrijeme u čekaonici je njegovo srce učinilo boljim.

I mi možemo postaviti pitanje: "A što je s nama? Dokle čekati i što raditi? Mi ne volimo čekati, ali iz Božje perspektive vrijeme je dobra stvar, jer dok mi čekamo Bog radi. U Ivanu 5 piše " Otac moj neprestano radi". On se ne umara i stalno radi te sve što započne on dovršava. To je istina u Josipovom slučaju, ali i u našem. ČEKATI. Ne volimo tu riječ. Sve mora biti odmah i sada. ČEKATI. Zvuči tako pasivno. Sigurno mogu nešto napraviti - kažemo, ali ne čekamo. Čekati ne znači biti neaktivan. Čekati znači imati povjerenje, pouzdanje, vjerovati da Bog ide ispred nas i da radi. Čekati s pouzdanjem da Bog rješava stvari, iščekivati Božji blagoslov. Psalam 46 kaže "Smiri se i znaj da sam Ja Bog". Ovo treba neprestano ponavljati. Bogu je stalo do nas. On nas traži. Budimo strpljivi, On radi i na nama. Možda bi to mogao biti pravi razlog čekanja; da više vjerujem, da manje radim ja, a više On, da iskusimo Božju čekaonicu.

Sve što Bog radi, radi sa smislom, ništa nije slučajno. Bog nas poziva da čekamo s pouzdanjem, zahvalnošću, a ne nestrpljivo. Vrijeme čekanja je vrijeme obnove, a ne iscrpljenosti, to je vrijeme kad "rastu krila i snaga se obnavlja", kad shvaćamo da i ne možemo ništa, ali Bog može sve. Josip je tako čekao, on je dobio nova krila i postao prvi čovjek do faraona. Bog ga je postavio na pravo mjesto. Čekajmo i mi smireno, s pouzdanjem, čekajući da kad On otvori vrata uzmemo to što nam daje, što je On pripremio za nas.

Nakon propovjedi uslijedio je službeni dio, a to je dodjela diploma. Diplome je svečano uručio pastor Tomislav Moguš sljedećim studentima: Mariji Kopčok, Milici Heraković i Kristini Hrubik.

Pastor Zoran je zahvalio svima koji su uveličali ovo slavlje. Uslijedila je završna molitva i blagoslov. Nakon čestitanja i slikanja sa već diplomiranim službenicima, svi prisutni su pozvani na zajedničko druženje u dvorištu crkve gdje ih je čekala bogata trpeza. Nakon divnog zajedništva i blagovanja sa porukom iz Riječi Božje o blagoslovu čekanja, sretni smo se razišli u iščekivanju ponovnog susreta.

 

Kristina Hrubik